One su se prve u Hrvatskoj borile za ravnopravnost spolova
Autor: Danica Crnov, 8. 3. 2018.
(Karlovac, 5. rujna 1847. - Zagreb, 23. siječnja 1937.) - prva Hrvatica koja je javno tražila izjednačavanje plaća žena i muškaraca - bila je hrvatska prosvjetiteljica, književnica, domoljub i borkinja za prava i školovanje žena - na Prvoj općoj učiteljskoj skupštini, 25. kolovoza 1871. u staroj kazališnoj zgradi na Trgu svetog Marka u Zagrebu učiteljica Marija Jambrišak digla je svoj glas za prava žena- bilo je to prvi put u Hrvatskoj da je jedna žena javno istupila tražeći izjednačavanje plaća i radnih uvjeta za učitelje i učiteljice
MARIJA JAMBRIŠAK
DRAGOJLA JARNEVIĆ
(Karlovac, 4. siječnja 1812. - Karlovac, 12. ožujka 1875.)
- prva naša profesionalna književnica
- pripadala je najuglednijim sudionicima hrvatskog narodnog preporoda pa je na glasovitom letku "Muževi ilirske dobe" među preporodnim velikanima otisnut i njezin lik, ali ni to ju učinilo ni relevantnom niti vidljivom književnom osobom
- svjesno odabire položaj samostalne i neudane žene koja živi od rada svojih ruku, uočavajući važnost novca te patrijarhalne i materijalne potlačenosti žena svoga doba
- točno je pretpostavila da će interes za njezin život nadživjeti njezinu literaturu; s jedne strane zato što „naši Hrvati hrokću – na žensko pero“, a s druge strane zato što čak ni učiteljstvo ne čita ništa, „ako si i nabavlja knjige
- u Dnevnik zapisuje da je ludost „hotjeti biti spisateljicom“
.- izvan industrije braka, ona je naime pokušala organizirati svoj život kao gospodarstvo u kojem se nije oslanjala samo na jedan izvor prihoda nego čak na tri – „nešto kamati nešto igla nešto pero“ – od kojih je pisanje bilo svakako najmanje isplativo Izučena švelja i kitničarka, s radnim iskustvom sobarice i guvernante u plemićkim obiteljima u Trstu i Veneciji te učiteljice u Pribiću, zbog svoje je stalne skrbi za materijalnu neovisnost bila meta rodbine, koja ju je zato smatrala bogatom i škrtom
- ona je upravo na svom pisanju stalno ponavljala lekciju o tome da novac daje dostojanstvo radu koji se čini neozbiljnim onda kada je neplaćen
Sidonija Erdödy-Rubido
( Zagreb, 7. veljače 1819.- Gornja Rijeka, 1884.)
- prva hrvatska koncertna pjevačica i prva hrvatska operna primadona
- u kazalištu na uglu Markova trga i i tadašnje Gospodarske (danas Ćirilometodske) ulice praizvedena je opera Ljubav i zloba kojom je grofica Sidonija postala prvom hrvatskom opernom primadonom
- u praizvedbi prve hrvatske opere, 28. ožujka 1846., u Zagrebu Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog tumačila je glavnu ulogu Ljubice. Vlaho Bukovac naslikao ju je na slici Hrvatski preporod, 1895.
Na poznatoj litografiji Muževi ilirske dobe, koja prikazuje sve istaknute ilirce 19. stoljeća, mjesto su pronašle i dvije ugledne žene: grofica Sidonija Erdödy Rubido, u ono vrijeme omiljena operna pjevačica, i Dragojla Jarnević, hrvatska književnica i učiteljica.
JAGODA TRUHELKA
(Osijek, 5. veljače 1864. – Zagreb, 17. prosinca 1957.)
- hrvatska pripovjedačica
Početkom 90-ih godina 19. st. redovita je suradnica zagrebačkog „Vijenca" i sarajevske Nade s pripovijetkama na temu žena i odnosa među spolovima
Uglavnom se koristila pseudonimom a.m. sandučić. Još je 1897. godine u ″Nadi″ počela objavljivati psihološki roman ″Plein air″ s tematikom žene: njezinih prava, bračnih normi, društvenih stereotipa i drugim oblicima etičkih dilema. Truhelka je u određenom smislu predstavila ženu posve drugačijom i neovisnom dajući joj kao subjektu intelektualno superiorno značenje, prkoseći tradiciji tadašnje hrvatske proze koja je žene idealizirala ili demonizirala.
IVANA BRLIĆ- MAŽURANIĆ
(Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.)
- prva žena članica Akademije
- velika hrvatska književnica Ivana Brlić Mažuranić dvaput je nominirana za Nobelovu nagradu. Napisala je mnoga djela, prevedena na mnoge jezike, od kojih su najpoznatija Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića i Priče iz davnine.
Aktivna u javnom životu, dobila je od biskupa J. J. Strossmayera zlatnu medalju za svoje djelovanje, a Akademija ju je 1937. primila za svog člana, čime je postala prva žena članica Akademije. Ista ju je institucija dva puta predlagala za Nobelovu nagradu.
Nije se htjela udati, njen život tek je bio počeo. Voljela je Zagreb, slobodu, knjige, društvo, kazalište. Ipak, nije se žalila roditeljima, nije prigovarala, kao što ni nikada kasnije u životu nije dovodila u pitanje njihove odluke. Ivana Brlić Mažuranić uvijek je hvalila svoje roditelje, izražavala beskrajnu ljubav prema njima i uopće – za nju je obitelj, tako su ju uvijek i učili – bila najvažnija stvar u životu, najveći ideal za koji valja žrtvovati sve. Ivana se udala i odselila u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), počevši tako potpuno drugačiji život koji nije sama za sebe izabrala, ali ga je šutke prihvatila.
Potrebno je reći kako je Ivana, koja je često pisala o 'dužnostima ženskim' i pristajala (na prvi pogled barem) na tradicionalne podjele društva pridonijela mitu koji ju danas okružuje – ideal žene, majke i književnice za djecu.
U Ivaninom životu nije sve bilo tako idealno, kako je Ivana, iako hvaleći uvijek svoj brak i život, bila u mnogočemu nezadovoljna svojim životom. Prvenstveno zato što nikada nije imala kontrolu nad istim, prvenstveno zato što ju je tradicionalno društvo stavilo u okove, i kasnije ju je to isto društvo uzdiglo na tron (prvo kao ženu i majku, tek onda kao književnicu) kao svoj idealni produkt.
Ona to nije bila. Ono što je sigurno bila, sa svim svojim srcem, je spisateljica.
Moja književnost, ta moja najmilija razonoda, jedva je potajice i da nitko nije vidio, smjela da mi uzme stoti dio vremena. Toliko sam vjerovala u potpunu dužnost žene da se posveti do zadnjih sila domu!
MARIJA JURIĆ ZAGORKA
(2.3.1873., Negovec pokraj Vrbovca - 29.11.1957.,Zagreb)
- prva profesionalna novinarka u Hrvatskoj i u jugoistočnoj Europi
- prva žena koja je izvješćivala iz Hrvatskog sabora
- u Zagrebu započinje novinarsku karijeru, što je tada bilo posve neuobičajeno za ženu
- na preporuku biskupa Strossmayera postaje članicom redakcije Obzora zadužena za praćenje mađarsko-hrvatske politike
- dobiva vlastitu sobu, ali samo zato da je netko od ljudi izvan redakcije ne bi vidio jer tada je bilo gotovo nezamislivo da u novinama piše žena
- ravnateljsko vijeće se protivilo, jer su govorili da će ugled Obzora pasti ako publika sazna da "tamo radi neka žena"
- predvodi prve ženske prosvjede u Zagrebu istovremeno držeći predavanja o ženama u politici, solidarnosti, narodnoj borbi i pravu glasa za žene
- 1925. utemeljila je prvi hrvatski ženski časopis “Ženski list” te “Hrvaticu”
- unatoč njenom opiranju udali su je maloljetnu za Mađara i poslali u Mađarsku
- nakon tri godine pobjegla je od muža u Zagreb gdje započinje novinarsku karijeru – tada neuobičajenu za ženu
- odbija roditeljsku skrb (i novac) te postavši punoljetnom odlučuje se za samostalan i neovisan život u kojem će se izdržavati vlastitim pisanjem
- napredni pisci (npr. Krleža) prezirali su ju i opisivali kao "muškobanjastu babu"
- bar jednim dijelom taj je stav bio uzrokovan i njenim feminističkim angažmanom
ROĐENE U ĐAKOVU
Zora Vuksan–Barlović
(Đakovo, 15. veljače 1887. — Osijek, 5. svibnja 1935.)
- prva profesionalna hrvatska kazališna redateljica i glumica
- uloga žene sve do 19. stoljeća bila je potisnuta na marginu kulturnih zbivanja, ali od tada i žena postaje stvarateljica i njezina uloga raste
- iako je zadužila povijest hrvatskoga kazališta, kada su u pitanju žene, o Zori Vuksan–Barlović nedovoljno se pisalo i njezina je uloga nepravedno zanemarena u sredini u kojoj je djelovala
- Hrvatskomu narodnomu kazalištu u Osijeku pridružila se 1915. godine, a ta je godina značajna i po tome što je tada ostvarila i svoju prvu kazališnu režiju, komad u tri čina U službi Domovine. A na taj se način Zora Vuksan — Barlović upisala i u povijest kao prva hrvatska profesionalna kazališna redateljica
- uvodi modernističku režiju u Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
- Zora Vuksan — Barlović 16. ožujka 1935. godine režira Marulićevu Juditu
- osim što je režirala, Zora je tumačila i naslovnu ulogu Judite
- prihvaćajući izazov toga vrlo odgovornog posla, Zora Vuksan — Barlović postavila je temelj i otvorila vrata budućim naraštajima hrvatskih kazališnih redateljica među kojima su Aida Bukvić, Ivica Boban, Dora Ruždjak Podoloski i druge mlade generacije redateljica koje tek dolaze…
VJERA BILLER
(Đakovo, 7. prosinca 1903. - Hartheim eutanazijski centar, Nacistička Njemačka, 28. svibnja 1940.), najpoznatija đakovačka avangardna slikarica. Ubijena je na samom početku Holokausta.
Na velikoj izložbi “Žene Der Sturma”, otvorenoj u listopadu u Frankfurtu u Galeriji Schirn, jednoj od najprestižnijih avangardnih galerija na svijetu, među 18 autorica čiji su radovi izloženi tu je i jedna Đakovčanka – Vjera Biller. Đakovačkoj javnosti, bar onoj “ne-kulturnoj”, njezino ime nije poznato, a riječ je o najpoznatijoj đakovačkoj, i to avangardnoj slikarici, čiji rad, ali ni biografija, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. U digitalnoj zbirci HAZU-a za nju je navedeno da je slikarica-grafičarka, da je izlagala s grupom aktivista u okviru izložbi MA, da je bila pripadnica pokreta Zenit….
Njezino ime vezuje se uz prodore avangarde u hrvatsku umjetnost u prvoj polovini 20. st., a djela joj se nalaze sve do New Yorka.
iZVOR: Internet, Hrvatska enciklopedija
